Other Translations: English
From:
Sutta Nipāta 2.14 Antologija Budinih govora 2.14
Dhammikasutta Dhammika
Evaṁ me sutaṁ—Ovako sam čuo.
ekaṁ samayaṁ bhagavā sāvatthiyaṁ viharati jetavane anāthapiṇḍikassa ārāme. Jednom je Blaženi boravio kraj Sāvatthīja, u Đetinom gaju, u manastiru koji je podigao Anāthapiṇḍika.
Atha kho dhammiko upāsako pañcahi upāsakasatehi saddhiṁ yena bhagavā tenupasaṅkami; upasaṅkamitvā bhagavantaṁ abhivādetvā ekamantaṁ nisīdi. Ekamantaṁ nisinno kho dhammiko upāsako bhagavantaṁ gāthāhi ajjhabhāsi: Onda nezaređeni sledbenik Dhammika dođe do Blaženog, pokloni mu se i sede sa strane. Dok je tako sedeo, reče on Blaženome:
“Pucchāmi taṁ gotama bhūripañña, „Pitam Gotamu, Premudroga:
Kathaṅkaro sāvako sādhu hoti; kako dobar učenik treba da postupa,
Yo vā agārā anagārameti, onaj što dom svoj napustio je,
Agārino vā panupāsakāse. a kako nezaređeni što u kući živi?
Tuvañhi lokassa sadevakassa, Jer jasno razumeš smer i odredište
Gatiṁ pajānāsi parāyaṇañca; sveta ovoga, sa njegovim božanstvima.
Na catthi tulyo nipuṇatthadassī, Nema ti ravnog u otkrivanju skrivenog značenja,
Tuvañhi buddhaṁ pavaraṁ vadanti. s pravom te izvanrednim Budom nazivaju.
Sabbaṁ tuvaṁ ñāṇamavecca dhammaṁ, Neposredno iskusivši svako znanje,
Pakāsesi satte anukampamāno; iz milosrđa prema živim bićima otkrivaš Dhammu.
Vivaṭṭacchadosi samantacakkhu, Sve zastore si raskrilio, svevideće oko stekao
Virocasi vimalo sabbaloke. i tako pročišćen, čitav ovaj svet obasjavaš.
Āgañchi te santike nāgarājā, Erāvaṇa, nāga kralj, došao je pred tebe
Erāvaṇo nāma jinoti sutvā; kad čuo je da te ’Pobednikom’ zovu.
Sopi tayā mantayitvājjhagamā, Kad se s tobom posavetovao, udaljio se (govoreći)
Sādhūti sutvāna patītarūpo. „Izvanredno”, ushićen onime što čuo je.
Rājāpi taṁ vessavaṇo kuvero, Kralj Vessavaṇa Kuvera takođe došao je,
Upeti dhammaṁ paripucchamāno; sa mnogobrojnim pitanjima o Dhammi.
Tassāpi tvaṁ pucchito brūsi dhīra, Postavio ih je i na svako odgovorio si, o mudrače.
So cāpi sutvāna patītarūpo. Saslušavši te do kraja, i on ushićen bio je.
Ye kecime titthiyā vādasīlā, Sledbenici drugih tradicija skloni debatama,
Ājīvakā vā yadi vā nigaṇṭhā; bilo da su āđīvike ili pak nigaṇṭhe,
Paññāya taṁ nātitaranti sabbe, ne uspevaju da te u mudrosti nadmaše,
Ṭhito vajantaṁ viya sīghagāmiṁ. k’o što i onaj što sedi ne pretiče drugog koji korača.
Ye kecime brāhmaṇā vādasīlā, Svi ti brahmani skloni debatama,
Vuddhā cāpi brāhmaṇā santi keci; kao i neki drugi, stariji brahmani,
Sabbe tayi atthabaddhā bhavanti, svi od tebe tumačenje značenja očekuju,
Ye cāpi aññe vādino maññamānā. isto kao i drugi što sebe veštim u debati smatraju.
Ayañhi dhammo nipuṇo sukho ca, Jer ovu Dhammu, suptilnu i okrepljujuću,
Yoyaṁ tayā bhagavā suppavutto; na tako divan način objavio si, o Blaženi.
Tameva sabbepi sussūsamānā, Svako samo nju želi da čuje: zato te molimo,
Taṁ no vada pucchito buddhaseṭṭha. izloži nam je, najviši Budo!
Sabbepime bhikkhavo sannisinnā, Svi ovi monasi što sede unaokolo
Upāsakā cāpi tatheva sotuṁ; i nezaređeni takođe (žele) da je čuju.
Suṇantu dhammaṁ vimalenānubuddhaṁ, Dhammu u koju prečisti proniknu neka čuju,
Subhāsitaṁ vāsavasseva devā”. baš kao i bogovi Vāsavine dobro izgovorene reči.”
“Suṇātha me bhikkhavo sāvayāmi vo, „Saslušajte me, monasi, i dobro zapamtite
Dhammaṁ dhutaṁ tañca carātha sabbe; jer Dhammu koja pročišćuje objaviću vam.
Iriyāpathaṁ pabbajitānulomikaṁ, Promišljena osoba, koja vidi šta je dobro,
Sevetha naṁ atthadaso mutīmā. nek uvek postupa kako monahu dolikuje.
No ve vikāle vicareyya bhikkhu, Monah neka ne luta kad mu vreme nije;
Gāme ca piṇḍāya careyya kāle; a kada jeste, nek isprosi hranu u najbližem selu.
Akālacāriñhi sajanti saṅgā, Onaj ko u nevreme luta, lako vezanosti stvara
Tasmā vikāle na caranti buddhā. i zato bude ne idu naokolo kad tome vreme nije.
Rūpā ca saddā ca rasā ca gandhā, Oblici i zvukovi, ukusi i mirisi,
Phassā ca ye sammadayanti satte; kao i dodiri, znaju da bića u ludilo povedu.
Etesu dhammesu vineyya chandaṁ, Uklonivši žudnju za svim tim stvarima,
Kālena so pavise pātarāsaṁ. u pravo vreme u selo ulazi, radi obroka jutarnjeg.
Piṇḍañca bhikkhu samayena laddhā, A onda, pošto je hranu za taj dan isprosio,
Eko paṭikkamma raho nisīde; vrativši se u boravište svoje, nek sedne u osami.
Ajjhattacintī na mano bahiddhā, Udubivši se u sebe, neka ne dozvoli da um njegov
Nicchāraye saṅgahitattabhāvo. na sve strane luta, neka nastoji da bude zaista sabran.
Sacepi so sallape sāvakena, Ako bi razgovarao sa učenikom,
Aññena vā kenaci bhikkhunā vā; sa bilo kim drugim, s drugim monahom možda,
Dhammaṁ paṇītaṁ tamudāhareyya, neka govori tada o uzvišenoj Dhammi;
Na pesuṇaṁ nopi parūpavādaṁ. nek se ne upušta u spletke i kritikovanje drugih.
Vādañhi eke paṭiseniyanti, Ima onih koji se u raspravama nadmeću,
Na te pasaṁsāma parittapaññe; ali ovde ne hvalimo takve što mudrosti im manjka.
Tato tato ne pasajanti saṅgā, Vezanosti nastale sad tu sad tamo u njima bujaju,
Cittañhi te tattha gamenti dūre. jer umovi njihovi sve dalje i dalje putuju.
Piṇḍaṁ vihāraṁ sayanāsanañca, Isprošena hrana, ležaj i mesto da sedne,
Āpañca saṅghāṭirajūpavāhanaṁ; kao i vedro vode da prljavštinu sa ogrtača spere:
Sutvāna dhammaṁ sugatena desitaṁ, saslušavši istinu koju je Srećni podučavao,
Saṅkhāya seve varapaññasāvako. neka učenik onoga ko najvišu mudrost ima sve to što dobije sa dobrom merom koristi.
Tasmā hi piṇḍe sayanāsane ca, Jer u pogledu hrane isprošene, boravišta
Āpe ca saṅghāṭirajūpavāhane; i vedra vode da prljavštinu sa ogrtača spere,
Etesu dhammesu anūpalitto, monah za sve te stvari prianjati neće,
Bhikkhu yathā pokkhare vāribindu. isto onako kao ni kap vode za list lotosov.
Gahaṭṭhavattaṁ pana vo vadāmi, A sad da izložim dužnosti domaćinove,
Yathākaro sāvako sādhu hoti; šta treba da čini kako bi dobar učenik bio.
Na hesa labbhā sapariggahena, Jer sve dužnosti jednoga monaha
Phassetuṁ yo kevalo bhikkhudhammo. ne može slediti onaj ko imetka ima.
Pāṇaṁ na hane na ca ghātayeyya, Odloživši batinu pred svakim bićem,
Na cānujaññā hanataṁ paresaṁ; pred snažnima i slabima na svetu ovome,
Sabbesu bhūtesu nidhāya daṇḍaṁ, neka ne ubija život i ne bude razlog ubijanju,
Ye thāvarā ye ca tasā santi loke. neka isto tako ne hvali ikoga drugog ko ubija.
Tato adinnaṁ parivajjayeyya, Dalje, učenik ne treba da svesno
Kiñci kvaci sāvako bujjhamāno; uzima bilo šta što mu nije dato.
Na hāraye harataṁ nānujaññā, Nek ne bude uzrok krađi, niti je odobrava;
Sabbaṁ adinnaṁ parivajjayeyya. ništa što mu ponuđeno nije neka ne uzima.
Abrahmacariyaṁ parivajjayeyya, Mudar čovek se kloni nečistog dela,
Aṅgārakāsuṁ jalitaṁva viññū; isto kao što neko beži od užarenog ugljevlja.
Asambhuṇanto pana brahmacariyaṁ, Iako nije u stanju da život proživi u celibatu,
Parassa dāraṁ na atikkameyya. neka barem sa tuđom ženom ne pogreši.
Sabhaggato vā parisaggato vā, Našavši se na sudu ili pred grupom ljudi,
Ekassa veko na musā bhaṇeyya; bilo kakvu laž ne bi trebalo da izgovori.
Na bhāṇaye bhaṇataṁ nānujaññā, Neka laganje ne odobrava, niti druge nagovara.
Sabbaṁ abhūtaṁ parivajjayeyya. Potpuno neka izbegava ono što istinito nije.
Majjañca pānaṁ na samācareyya, Domaćin koji se ovakvom učenju priklonio,
Dhammaṁ imaṁ rocaye yo gahaṭṭho; ne treba da bilo kakav alkohol pije.
Na pāyaye pivataṁ nānujaññā, Opijanje ne odobrava, niti druge nagovara,
Ummādanantaṁ iti naṁ viditvā. razumevši da ono uvek ludilom okončava
Madā hi pāpāni karonti bālā, Kad im piće razum oduzme, budale loše stvari čine,
Kārenti caññepi jane pamatte; druge lakomislene ljude podstiču da rade isto.
Etaṁ apuññāyatanaṁ vivajjaye, Zato ovakve puteve u propast, drage samo glupanima,
Ummādanaṁ mohanaṁ bālakantaṁ. izbegavati treba, jer ludilom i obmanom okončaju.
Pāṇaṁ na hane na cādinnamādiye, Ne ubij nijedno živo biće, ne uzimaj što ti dato nije;
Musā na bhāse na ca majjapo siyā; nijednu laž ne izgovori, niti za alkoholom poseži.
Abrahmacariyā virameyya methunā, Odustani od snošaja, kao i od dêla koja te prljaju,
Rattiṁ na bhuñjeyya vikālabhojanaṁ. ne jedi hranu noću ili van vremena propisanog za to.
Mālaṁ na dhāre na ca gandhamācare, Ne kiti se đinđuvama, niti mirišljavim sebe čini;
Mañce chamāyaṁ va sayetha santhate; ležaj nek ti na krevetu niskom ili na prostirci bude.
Etañhi aṭṭhaṅgikamāhuposathaṁ, Jer to je, kažu, osam pravila za dan predanosti,
Buddhena dukkhantagunā pakāsitaṁ. koje podučava Budni, što je na kraj patnje stigao.
Tato ca pakkhassupavassuposathaṁ, I tako, uma ispunjenog poverenjem,
Cātuddasiṁ pañcadasiñca aṭṭhamiṁ; držeći se pravila ovih, što osam ih je na broju,
Pāṭihāriyapakkhañca pasannamānaso, živi po njima u dane predanosti, četrnaesti,
Aṭṭhaṅgupetaṁ susamattarūpaṁ. petnaesti i osmi dan mesečevog kruga,
Tato ca pāto upavutthuposatho, a ujutro, mudar čovek što držao se
Annena pānena ca bhikkhusaṅghaṁ; ovih pravila za dane istinske predanosti,
Pasannacitto anumodamāno, obradovan čistom savešću svojom,
Yathārahaṁ saṁvibhajetha viññū. neka hranom i pićem s radošću daruje monašku zajednicu onako kako dolikuje.
Dhammena mātāpitaro bhareyya, Dužnost mu je još da pomaže majku i oca,
Payojaye dhammikaṁ so vaṇijjaṁ; kao i da se posveti samo poslovima časnim.
Etaṁ gihī vattayamappamatto, Predani laik što se ovih dobronamernih saveta drži
Sayampabhe nāma upeti deve”ti. na kraju se među bogovima nađe što ih ’blistavi’ zovu.”
Dhammikasuttaṁ cuddasamaṁ.
Cūḷavaggo dutiyo.
Tassuddānaṁ
Ratanāmagandho hiri ca,
maṅgalaṁ sūcilomena;
Dhammacariyañca brāhmaṇo,
nāvā kiṁsīlamuṭṭhānaṁ.
Rāhulo puna kappo ca,
paribbājaniyaṁ tathā;
Dhammikañca viduno āhu,
cūḷavagganti cuddasāti.