Other Translations: English
From:
Sutta NipÄta 2.13 Antologija Budinih govora 2.13
SammÄparibbÄjanÄ«yasutta Pravo beskuÄniÅ”tvo
āPucchÄmi muniį¹ pahÅ«tapaƱƱaį¹, āPitam munija, s obiljem mudrosti,
Tiį¹į¹aį¹ pÄraį¹
gataį¹ parinibbutaį¹ į¹hitattaį¹; koji je na drugu obalu stigao, nibbÄnu dosegao, Ävrst:
Nikkhamma gharÄ panujja kÄme, kad dom svoj napusti, užitke Äula za sobom ostavi,
Kathaį¹ bhikkhu sammÄ so loke paribbajeyyaā. kako monah u svetu ovom da živi pravo beskuÄniÅ”tvo?ā
āYassa maį¹
galÄ samÅ«hatÄ, āZa koga su sva znamenja bez znaÄajaā,
(iti bhagavÄ) (reÄe Blaženi),
UppÄtÄ supinÄ ca lakkhaį¹Ä ca; āÄudesa razna, snovi ili pak neki drugi znaci,
So maį¹
galadosavippahīno, kad ukloni sve Ŕto sa takvim praznoverjem ide,
SammÄ so loke paribbajeyya. tek tada monah živi pravo beskuÄniÅ”tvo.
RÄgaį¹ vinayetha mÄnusesu, Neka napusti strast za užicima Äula,
Dibbesu kÄmesu cÄpi bhikkhu; kako ovozemaljskim, tako i nebeskim;
Atikkamma bhavaį¹ samecca dhammaį¹, nadiÅ”avÅ”i ovaj život i proniknuvÅ”i u UÄenje;
SammÄ so loke paribbajeyya. tek tada on živi pravo beskuÄniÅ”tvo.
Vipiį¹į¹hikatvÄna pesuį¹Äni, OstavivÅ”i iza sebe reÄi Å”to ljude dele,
Kodhaį¹ kadarÄ«yaį¹ jaheyya bhikkhu; neka od sebe odbaci bes i tvrdiÄluk;
AnurodhavirodhavippahÄ«no, kada napusti svaku privlaÄnost i odbojnost,
SammÄ so loke paribbajeyya. tek tada on živi pravo beskuÄniÅ”tvo.
HitvÄna piyaƱca appiyaƱca, OkrenuvÅ”i se od prijatnog i neprijatnog,
AnupÄdÄya anissito kuhiƱci; ne poseže ni za jednim, ne zavisi od bilo Äega,
Saį¹yojaniyehi vippamutto, potpuno osloboÄen od stvari koje sputavaju,
SammÄ so loke paribbajeyya. tek tada on živi pravo beskuÄniÅ”tvo.
Na so upadhÄ«su sÄrameti, Ne vidi niÅ”ta vredno u sticanju,
ÄdÄnesu vineyya chandarÄgaį¹; a strast za posedovanjem uklonio je;
So anissito anaƱƱaneyyo, ne zaviseÄi od bilo Äega, nitā voÄen drugima,
SammÄ so loke paribbajeyya. tek tada on živi pravo beskuÄniÅ”tvo.
VacasÄ manasÄ ca kammunÄ ca, Ni sa kim u sukobu, reÄju, miÅ”lju ili delom,
Aviruddho sammÄ viditvÄ dhammaį¹; na pravi naÄin razumevÅ”i Dhammu,
NibbÄnapadÄbhipatthayÄno, ispunjen težnjom da dosegne stanje nibbÄne,
SammÄ so loke paribbajeyya. tek tada on živi pravo beskuÄniÅ”tvo.
Yo vandati manti nunnameyya, Monah nek ne bude gord, misleÄi: āPoÅ”tuju meā,
Akkuį¹į¹hopi na sandhiyetha bhikkhu; a ako ako ga uvrede neÄim, nek ogorÄenje ne gaji;
LaddhÄ parabhojanaį¹ na majje, primivÅ”i hranu od drugih, ne biva njome ushiÄen:
SammÄ so loke paribbajeyya. tek tada on živi pravo beskuÄniÅ”tvo.
LobhaƱca bhavaƱca vippahÄya, Kad napusti žeÄ za roÄenjima novim,
Virato chedanabandhanÄ ca bhikkhu; monah je uzdržan da ne naudi bilo kome,
So tiį¹į¹akathaį¹
katho visallo, prevlado je sumnju, sve strele iÅ”Äupao,
SammÄ so loke paribbajeyya. tek tada on živi pravo beskuÄniÅ”tvo.
SÄruppaį¹ attano viditvÄ, ZnajuÄi Å”ta je za njega primereno,
No ca bhikkhu hiį¹seyya kaƱci loke; monah nikog na svetu povredio ne bi;
YathÄtathiyaį¹ viditvÄ dhammaį¹, razumevÅ”i Dhammu onako kakva zaista jeste,
SammÄ so loke paribbajeyya. tek tada on živi pravo beskuÄniÅ”tvo.
YassÄnusayÄ na santi keci, Kad nema u njemu skrivenih sklonosti
MÅ«lÄ ca akusalÄ samÅ«hatÄse; svaki rÄav koren u njemu iÅ”Äupan je,
So nirÄso anÄsisÄno, niÄega željan, bez oÄekivanja bilo kakvih,
SammÄ so loke paribbajeyya. tek tada on živi pravo beskuÄniÅ”tvo.
ÄsavakhÄ«į¹o pahÄ«namÄno, U njemu otrova nema, obmana napuÅ”tena,
Sabbaį¹ rÄgapathaį¹ upÄtivatto; sasvim nadiÅ”avÅ”i Äitavu tu gomilu žudnji,
Danto parinibbuto į¹hitatto, ukroÄen, ohlaÄen, u sebi zaista Ävrst,
SammÄ so loke paribbajeyya. tek tada on živi pravo beskuÄniÅ”tvo.
Saddho sutavÄ niyÄmadassÄ«, Pun poverenja, znanja, put jasno vidi,
Vaggagatesu na vaggasÄri dhÄ«ro; mudrac Å”to u sporovima drugih ne bira stranu;
Lobhaį¹ dosaį¹ vineyya paį¹ighaį¹, kad ukloni pohlepu, mržnju i ogorÄenje u sebi,
SammÄ so loke paribbajeyya. tek tada on živi pravo beskuÄniÅ”tvo.
Saį¹suddhajino vivaį¹į¹acchado, Istinski pobednik Å”to raskrilio je velove,
Dhammesu vasÄ« pÄragÅ« anejo; usavrÅ”en u UÄenju, na drugoj obali, bez strasti,
Saį¹
khÄranirodhaƱÄį¹akusalo, veÅ”t da uoÄi prestanak svake uslovljene stvari,
SammÄ so loke paribbajeyya. tek tada on živi pravo beskuÄniÅ”tvo.
AtÄ«tesu anÄgatesu cÄpi, Kad nadiÄe ideje o stvarima proÅ”lim i buduÄim
KappÄtÄ«to aticcasuddhipaƱƱo; i dobro znajuÄi Å”ta jeste prava Äistota,
SabbÄyatanehi vippamutto, neuznemiren onim Å”to mu Äula donose,
SammÄ so loke paribbajeyya. tek tada on živi pravo beskuÄniÅ”tvo.
AƱƱÄya padaį¹ samecca dhammaį¹, ZnajuÄi dobro svoje mesto, razumevÅ”i nauk,
Vivaį¹aį¹ disvÄna pahÄnamÄsavÄnaį¹; sagledavÅ”i jasno kako se Äisti talog uma
SabbupadhÄ«naį¹ parikkhayÄno, uklanjanjem baÅ” svake vezanosti,
SammÄ so loke paribbajeyyaā. tek tada on živi pravo beskuÄniÅ”tvo.ā
āAddhÄ hi bhagavÄ tatheva etaį¹, āSigurno, Blaženi, da jeste upravo tako:
Yo so evaį¹vihÄrÄ« danto bhikkhu; onaj ko na taj naÄin živi, ukroÄeni monah jeste;
Sabbasaį¹yojanayogavÄ«tivatto, prevaziÅ”avÅ”i sve ono Å”to je u svetu ovom okov,
SammÄ so loke paribbajeyyÄāti. tek tada on živi pravo beskuÄniÅ”tvo.ā
SammÄparibbÄjanÄ«yasuttaį¹ terasamaį¹.