Other Translations: English
From:
Sutta Nipāta 1.12 Antologija Budinih govora 1.12
Munisutta Utihnuli mudrac
Santhavāto bhayaṁ jātaṁ, Iz bliskosti opasnost se rodila,
niketā jāyate rajo; u domu zagađenost nastaje.
Aniketamasanthavaṁ, Bez doma i bez bliskosti zaista,
etaṁ ve munidassanaṁ. takav je put utihnulog mudraca.
Yo jātamucchijja na ropayeyya, Ko saseče ono što je izniklo,
Jāyantamassa nānuppavecche; pa ponovo ne sadi, niti ga neguje,
Tamāhu ekaṁ muninaṁ carantaṁ, za takvog se kaže da je utihnuli samotnjak,
Addakkhi so santipadaṁ mahesi. takav znalac je ugledao stanje mira.
Saṅkhāya vatthūni pamāya bījaṁ, Kada razume tlo, kad zdrobi seme,
Sinehamassa nānuppavecche; vlagom ga više ne snabdeva.
Sa ve munī jātikhayantadassī, Mudrac što sagleda kraj rođenjima,
Takkaṁ pahāya na upeti saṅkhaṁ. izvan je dometa misli i poimanja.
Aññāya sabbāni nivesanāni, Onaj ko zna sva boravišta,
Anikāmayaṁ aññatarampi tesaṁ; ali ne žudi ni za jednim od njih,
Sa ve munī vītagedho agiddho, istinski mudrac bez žudnje i pohlepe,
Nāyūhatī pāragato hi hoti. ne stremi više, jer na drugoj obali je.
Sabbābhibhuṁ sabbaviduṁ sumedhaṁ, Ko je sve savladao i sve razumeo,
Sabbesu dhammesu anūpalittaṁ; oštrouman, nijednom stvari uprljan,
Sabbañjahaṁ taṇhakkhaye vimuttaṁ, sve napustio i gašenjem žudnje sebe oslobodio,
Taṁ vāpi dhīrā muni vedayanti. takvoga znalci utihnulim mudracem zovu.
Paññābalaṁ sīlavatūpapannaṁ, Ko ima snagu mudrosti, jak u vrlini,
Samāhitaṁ jhānarataṁ satīmaṁ; staložen, raduje se zadubljenju i sabran,
Saṅgā pamuttaṁ akhilaṁ anāsavaṁ, okova oslobođen, plodonosan, bez strasti,
Taṁ vāpi dhīrā muni vedayanti. i takvoga znalci utihnulim mudracem zovu.
Ekaṁ carantaṁ munimappamattaṁ, Mudrac što luta sam, pažljiv,
Nindāpasaṁsāsu avedhamānaṁ; neuzdrman pohvalom ili kritikom,
Sīhaṁva saddesu asantasantaṁ, poput lava, kojeg nikakvi zvukovi ne plaše,
Vātaṁva jālamhi asajjamānaṁ; vetru nalik što se ni u jednu mrežu ne hvata,
Padmaṁva toyena alippamānaṁ, i lotosu što ga ni blatnjava voda ne uprlja,
Netāramaññesamanaññaneyyaṁ; vođa drugima, a ne bilo kime vođen,
Taṁ vāpi dhīrā muni vedayanti. i takvoga znalci utihnulim mudracem zovu.
Yo ogahaṇe thambhorivābhijāyati, Ko je čvrst poput stuba na kupalištu,
Yasmiṁ pare vācāpariyantaṁ vadanti; neuzdrman tuđim začikavanjima,
Taṁ vītarāgaṁ susamāhitindriyaṁ, bez ostrašćenosti i krajnje trezven,
Taṁ vāpi dhīrā muni vedayanti. i takvoga znalci utihnulim mudracem zovu.
Yo ve ṭhitatto tasaraṁva ujju, Čiji je um prav, kao čunak na razboju,
Jigucchati kammehi pāpakehi; zgađen nad nedelom svakim,
Vīmaṁsamāno visamaṁ samañca, ko istražuje što je dobro i što je loše,
Taṁ vāpi dhīrā muni vedayanti. i takvoga znalci utihnulim mudracem zovu.
Yo saññatatto na karoti pāpaṁ, Obuzdan, neporočan, mlad il’ sredovečan,
Daharo majjhimo ca muni yatatto; ništa loše ne čini mudrac ukroćenoga uma.
Arosaneyyo na so roseti kañci, Sâm kritiku ne zaslužuje, nit druge kritikuje,
Taṁ vāpi dhīrā muni vedayanti. i takvoga znalci utihnulim mudracem zovu.
Yadaggato majjhato sesato vā, Ko god živi od hrane isprošene,
Piṇḍaṁ labhetha paradattūpajīvī; dobijene s vrha, iz sredine ili sa dna činije,
Nālaṁ thutuṁ nopi nipaccavādī, pa ni ne pomišlja da se veseli, niti da kritikuje,
Taṁ vāpi dhīrā muni vedayanti. i takvoga znalci utihnulim mudracem zovu.
Muniṁ carantaṁ virataṁ methunasmā, Mudraca od snošaja zauvek odvraćenog,
Yo yobbane nopanibajjhate kvaci; koji čak ni u mladosti ničim vezan nije,
Madappamādā virataṁ vippamuttaṁ, gordosti i nepažnje lišenog, sasvim slobodnog,
Taṁ vāpi dhīrā muni vedayanti. i takvoga znalci utihnulim mudracem zovu.
Aññāya lokaṁ paramatthadassiṁ, Ko razumeo je svet i najviši cilj odabrao,
Oghaṁ samuddaṁ atitariya tādiṁ; nepristrasan, što i bujicu i okean prešao je,
Taṁ chinnaganthaṁ asitaṁ anāsavaṁ, razvezao čvorove u sebi, nasputan, neuprljan,
Taṁ vāpi dhīrā muni vedayanti. i takvoga znalci utihnulim mudracem zovu.
Asamā ubho dūravihāravuttino, Različiti su, daleko jedan od drugoga,
Gihī dāraposī amamo ca subbato; domaćin što čeljad hrani i asketa što zavet sledi.
Parapāṇarodhāya gihī asaññato, Prvi je neobuzdan u povređivanju drugih bića,
Niccaṁ munī rakkhati pāṇine yato. mudrac, pak, ukrotivši sebe, sva druga bića štiti.
Sikhī yathā nīlagīvo vihaṅgamo, Kao što plavovrati paun sa krestom
Haṁsassa nopeti javaṁ kudācanaṁ; nikada labuda u letu nadmašiti ne može,
Evaṁ gihī nānukaroti bhikkhuno, tako i domaćin ne doseže do monaha,
Munino vivittassa vanamhi jhāyatoti. utihnulog mudraca, što sam u šumi meditira.
Munisuttaṁ dvādasamaṁ.
Uragavaggo paṭhamo.
Tassuddānaṁ
Urago dhaniyo ceva,
visāṇañca tathā kasi;
Cundo parābhavo ceva,
vasalo mettabhāvanā.
Sātāgiro āḷavako,
Vijayo ca tathā muni;
Dvādasetāni suttāni,
Uragavaggoti vuccatīti.