Other Translations: Deutsch , English
From:
Sutta Nipāta 1.11 Antologija Budinih govora 1.11
Vijayasutta Pobeda
Caraṁ vā yadi vā tiṭṭhaṁ, Kada neko hoda ili stoji,
nisinno uda vā sayaṁ; bilo da sedi ili leži,
Samiñjeti pasāreti, kada se savija i opruža:
esā kāyassa iñjanā. takvo je kretanje tela.
Aṭṭhinahārusaṁyutto, Povezano tetivama i kostima,
tacamaṁsāvalepano; ono je obloženo kožom i mesom.
Chaviyā kāyo paṭicchanno, Pošto je skriveno kožom, telo se ne vidi
yathābhūtaṁ na dissati. onakvo kakvo zaista jeste:
Antapūro udarapūro, ispunjeno utrobom,
yakanapeḷassa vatthino; ispunjeno želucem i crevima,
Hadayassa papphāsassa, komadom jetre i bešikom,
vakkassa pihakassa ca. srcem, plućima, bubrezima i slezinom,
Siṅghāṇikāya kheḷassa, slinama i pljuvačkom,
sedassa ca medassa ca; znojem i salom,
Lohitassa lasikāya, krvlju i zglobnom tečnošću,
pittassa ca vasāya ca. puno žuči i masnoća.
Athassa navahi sotehi, Uz to, kroz devet otvora
asucī savati sabbadā; nečistoće stalno teku iz njega:
Akkhimhā akkhigūthako, iz očiju prljavština oka,
kaṇṇamhā kaṇṇagūthako. iz ušiju prljavština uha,
Siṅghāṇikā ca nāsato, iz nosa sline cure,
mukhena vamatekadā; a iz usta ponekad krene
Pittaṁ semhañca vamati, bljuvotina, a nekad šlajm,
kāyamhā sedajallikā. dok iz tela graške znoja izbijaju.
Athassa susiraṁ sīsaṁ, Povrh toga, šupljina glave
matthaluṅgassa pūritaṁ; ispunjena je mozgom.
Subhato naṁ maññati bālo, A budala, zavedena neznanjem,
avijjāya purakkhato. misli da je to telo prekrasno.
Yadā ca so mato seti, Ali zato kad leži mrtvo,
Uddhumāto vinīlako; naduto i pomodrelo,
Apaviddho susānasmiṁ, odbačeno na groblju,
Anapekkhā honti ñātayo. čak ni rodbina za njega ne mari.
Khādanti naṁ suvānā ca, Onda ga psi rastržu,
siṅgālā ca vakā kimī; isto šakali, vukovi i crvi.
Kākā gijjhā ca khādanti, Gavrani i lešinari hrane se njime,
ye caññe santi pāṇino. i druge životinje na gozbu stižu.
Sutvāna buddhavacanaṁ, Čuvši ove reči Budnoga
Bhikkhu paññāṇavā idha; monah koji mudrost poseduje,
So kho naṁ parijānāti, do kraja razume telo svoje,
Yathābhūtañhi passati. jer ga vidi onako kakvo zaista jeste:
Yathā idaṁ tathā etaṁ, „Kakvo je ovo, takvo je i ono.
Yathā etaṁ tathā idaṁ; Kakvo je ono, takvo je i ovo”:
Ajjhattañca bahiddhā ca, unutra i spolja treba
Kāye chandaṁ virājaye. sasvim izbrisati žudnju za telom.
Chandarāgaviratto so, Takav monah koji mudrost poseduje,
Bhikkhu paññāṇavā idha; što žudnju i strast u sebi pročisti,
Ajjhagā amataṁ santiṁ, do besmrtnoga, do mira stigao je,
Nibbānaṁ padamaccutaṁ. do neprolaznog stanja nibbāne.
Dvipādakoyaṁ asuci, Ovo telo sa dve noge,
Duggandho parihīrati; nečisto i smradno ljudi veličaju,
Nānākuṇapaparipūro, iako je raznih prljavština puno,
Vissavanto tato tato. što se sad tu, sad tamo iz njega cede.
Etādisena kāyena, Ako bi zbog takvoga tela neko
Yo maññe uṇṇametave; makar i pomislio da sebe uznosi
Paraṁ vā avajāneyya, ili bi nekog drugog prezreo,
Kimaññatra adassanāti. šta je to drugo ako ne slepilo?
Vijayasuttaṁ ekādasamaṁ.