Other Translations: English
From:
Sutta Nipāta 1.3 Antologija Budinih govora 1.3
Khaggavisāṇasutta
“Sabbesu bhūtesu nidhāya daṇḍaṁ, „Pred svakim bićem odložio štap,
Aviheṭhayaṁ aññatarampi tesaṁ; da nijedno među njima ne povrediš,
Na puttamiccheyya kuto sahāyaṁ, ne priželjkuj sina, još manje saputnika!
Eko care khaggavisāṇakappo”. Sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Saṁsaggajātassa bhavanti snehā, Iz druženja vezanost se rađa,
Snehanvayaṁ dukkhamidaṁ pahoti; iz vezanosti sva ova patnja izvire.
Ādīnavaṁ snehajaṁ pekkhamāno, Uviđajući opasnost u tom vezivanju,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Mitte suhajje anukampamāno, Zbliživši se sa drugovima i prijateljima,
Hāpeti atthaṁ paṭibaddhacitto; uma sputanog, zapostavljaš sopstveni cilj.
Etaṁ bhayaṁ santhave pekkhamāno, Uvidevši tu pretnju u druželjubivosti,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Vaṁso visālova yathā visatto, K’o razgranat bambus što se uplete,
Puttesu dāresu ca yā apekkhā; žudnja za sinovima i ženama mnogo je snažnija,
Vaṁsakkaḷīrova asajjamāno, K’o mladi bambus, neupleten,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Migo araññamhi yathā abaddho, Poput jelena u šumi, ničim sputanog,
Yenicchakaṁ gacchati gocarāya; što na ispašu ide gde god da mu se prohte,
Viññū naro seritaṁ pekkhamāno, tako i mudar čovek svoju slobodu čuva,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Āmantanā hoti sahāyamajjhe, Tvoju pažnju prijatelji neprestano traže,
Vāse ṭhāne gamane cārikāya; bilo da sediš, stojiš, hodaš ili si na putu.
Anabhijjhitaṁ seritaṁ pekkhamāno, Privržen slobodi za kojom drugi ne žude,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Khiḍḍā ratī hoti sahāyamajjhe, Ljudi oko tebe zabavu i užitak traže,
Puttesu ca vipulaṁ hoti pemaṁ; ljubav prema deci ogromna je.
Piyavippayogaṁ vijigucchamāno, Gnušajući se rastanaka sa dragima,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Cātuddiso appaṭigho ca hoti, Posvuda slobodan, ni sa kim u sukobu,
Santussamāno itarītarena; zadovoljan bilo čime što ti se na putu nađe,
Parissayānaṁ sahitā achambhī, neustrašiv pred svakom opasnošću,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Dussaṅgahā pabbajitāpi eke, Ni neke beskućnike zadovoljiti lako nije,
Atho gahaṭṭhā gharamāvasantā; a kamoli domaćine, što u kući žive.
Appossukko paraputtesu hutvā, Bez ikakvih briga za tuđu decu,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Oropayitvā gihibyañjanāni, Svaki znak kućedomaćina sa sebe odbaci,
Sañchinnapatto yathā koviḷāro; kao i kovilara drvo svoje lišće u jesen,
Chetvāna vīro gihibandhanāni, herojski preseci svaku vezu sa domom svojim,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Sace labhetha nipakaṁ sahāyaṁ, Ako naiđeš na mudrog saputnika,
Saddhiṁ caraṁ sādhuvihāridhīraṁ; čistih dela, čvrstog u vrlini,
Abhibhuyya sabbāni parissayāni, prevladavši prepreke sve,
Careyya tenattamano satīmā”. takvom se obradovan i sabran pridruži.
“No ce labhetha nipakaṁ sahāyaṁ, Ako ne naiđeš na mudrog saputnika,
Saddhiṁ caraṁ sādhuvihāridhīraṁ; čistih dela, čvrstog u vrlini,
Rājāva raṭṭhaṁ vijitaṁ pahāya, tada k’o kralj što zemlju u boju izgubi
Eko care mātaṅgaraññeva nāgo”. ili slon u šumi, sam se zaputi.
“Addhā pasaṁsāma sahāyasampadaṁ, Zaista je za hvalu blagodet prijateljstva:
Seṭṭhā samā sevitabbā sahāyā; boljeg ili sebi ravnoga prigrliti treba.
Ete aladdhā anavajjabhojī, Ako takvoga nema, živeći neporočno,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Disvā suvaṇṇassa pabhassarāni, Videvši kako zlatne, blistave narukvice,
Kammāraputtena suniṭṭhitāni; veštih filigranskih ruku remek-delo,
Saṅghaṭṭamānāni duve bhujasmiṁ, na ruci zveče kad su u paru,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Evaṁ dutīyena sahā mamassa, Na isti način bih i ja sa drugom nekad
Vācābhilāpo abhisajjanā vā; naklapao ili se sa njim sporečkao.
Etaṁ bhayaṁ āyatiṁ pekkhamāno, Predvidevši na vreme takvu opasnost,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Kāmā hi citrā madhurā manoramā, Užici čula su šareni, slatki i zamamni,
Virūparūpena mathenti cittaṁ; raznolikošću svojom um uzbuđuju.
Ādīnavaṁ kāmaguṇesu disvā, Kad prepoznaš nesreću u robovanju čulima,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Ītī ca gaṇḍo ca upaddavo ca, „Ovo je nevolja, gnojni čir i muka,
Rogo ca sallañca bhayañca metaṁ; bolest, strela i opasnost za mene”;
Etaṁ bhayaṁ kāmaguṇesu disvā, kad prepoznaš pogibelj u robovanju čulima,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Sītañca uṇhañca khudaṁ pipāsaṁ, Hladnoću, toplotu, glad i žeđ,
Vātātape ḍaṁsasarīsape ca; vetrove i pripeku, ugrize obada i gmizavaca,
Sabbānipetāni abhisambhavitvā, sve to strpljivo podnoseći,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Nāgova yūthāni vivajjayitvā, Sličan snažnom slonu kad se od krda odvoji,
Sañjātakhandho padumī uḷāro; moćnoga trupa, lotosu nalik, plemenitoga
Yathābhirantaṁ viharaṁ araññe, pa živi u šumi gde god mu se prohte,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Aṭṭhānataṁ saṅgaṇikāratassa, Nemoguće je za druželjubivoga
Yaṁ phassaye sāmayikaṁ vimuttiṁ; da dostigne oslobođenje, makar i na tren.
Ādiccabandhussa vaco nisamma, Reči Sunčevog potomka imajući na umu,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Diṭṭhīvisūkāni upātivatto, „Pogrešna gledišta sam prozreo,
Patto niyāmaṁ paṭiladdhamaggo; na prav put izbio, ispravan smer pronašao,
Uppannañāṇomhi anaññaneyyo, stekao sam znanje i drugi me ne vode”:
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Nillolupo nikkuho nippipāso, Negramziv, nezaveden, bez žudnji i oholosti,
Nimmakkho niddhantakasāvamoho; svaku mrlju i obmanu iz sebe uklonivši,
Nirāsayo sabbaloke bhavitvā, bez čežnje za bilo čime na ovome svetu,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Pāpaṁ sahāyaṁ parivajjayetha, Loše društvo je zaista velika smetnja,
Anatthadassiṁ visame niviṭṭhaṁ; oni koji cilj ne vide, od ćorsokaka misle da je put.
Sayaṁ na seve pasutaṁ pamattaṁ, Ne vezuj se za slepe i lakomislene,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Bahussutaṁ dhammadharaṁ bhajetha, Znalca, onog ko zna Učenje, toga se drži,
Mittaṁ uḷāraṁ paṭibhānavantaṁ; prijatelja plemenitog i oštroumnog.
Aññāya atthāni vineyya kaṅkhaṁ, Razumevši gde je dobitak, sumnju napusti,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Khiḍḍaṁ ratiṁ kāmasukhañca loke, Bez užitka u zabavi, razonodi, slastima čula,
Analaṅkaritvā anapekkhamāno; nikad se mnogo ne obaziri na sve to;
Vibhūsanaṭṭhānā virato saccavādī, ne oduševljavaj se ukrasima, istinu uvek govori:
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Puttañca dāraṁ pitarañca mātaraṁ, Decu i ženu, majku i oca, imanje i ambare,
Dhanāni dhaññāni ca bandhavāni; srodnike i zamamna zadovoljstva čula,
Hitvāna kāmāni yathodhikāni, upravo to za sobom ostavi, sve do jednoga:
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Saṅgo eso parittamettha sokhyaṁ, „Sve je to okov, što premalo radosti daje,
Appassādo dukkhamettha bhiyyo; premalo zadovoljstva, a muka napretek;
Gaḷo eso iti ñatvā matīmā, udica je to”: kad tako jasno vidi, mudar čovek
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreće, kao i na nosorogu rog.
“Sandālayitvāna saṁyojanāni, Raskini okove svoje poput ribe
Jālaṁva bhetvā salilambucārī; što iz mreže umakne i ne vraća se;
Aggīva daḍḍhaṁ anivattamāno, kao ni vatra što na zgarište ne vraća se,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Okkhittacakkhu na ca pādalolo, Dok ideš pogled obori, ne osmatraj unaokolo.
Guttindriyo rakkhitamānasāno; Stražareći na vratima čula, srca ukroćenog,
Anavassuto apariḍayhamāno, neuprljanog uma, žudnjama nerazdiran,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Ohārayitvā gihibyañjanāni, Svaki znak kućedomaćina sa sebe odbaci,
Sañchannapatto yathā pārichatto; kao i parićhataka drvo svoje lišće u jesen,
Kāsāyavattho abhinikkhamitvā, žutim ogrtačem zaogrnut, dom napusti,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Rasesu gedhaṁ akaraṁ alolo, Bez proždrljivosti i žudnje za ukusima,
Anaññaposī sapadānacārī; ničiji hranitelj, već proseći od kuće do kuće,
Kule kule appaṭibaddhacitto, a ni u jednoj od njih svoj um ne ostavljajući,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Pahāya pañcāvaraṇāni cetaso, Pet okova uma ostavi iza sebe,
Upakkilese byapanujja sabbe; pročisti svaku nečistoću u sebi;
Anissito chetva sinehadosaṁ, nezavisan, ljubav i mržnju presekavši,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Vipiṭṭhikatvāna sukhaṁ dukhañca, Zadovoljstvu i bolu okrenuvši leđa,
Pubbeva ca somanassadomanassaṁ; isto onako kao ranije radosti i tuzi,
Laddhānupekkhaṁ samathaṁ visuddhaṁ, spokoj i vedrinu pročišćenja dostigavši,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Āraddhaviriyo paramatthapattiyā, Probudi energiju da dostigneš najviši cilj,
Alīnacitto akusītavutti; neustrašivog uma i u vežbanju neumoran,
Daḷhanikkamo thāmabalūpapanno, neiscrpne snage, istrajan i čvrst,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Paṭisallānaṁ jhānamariñcamāno, Ne zapostavljaj osamu i zadubljenje,
Dhammesu niccaṁ anudhammacārī; uvek postupaj u skladu sa učenjem;
Ādīnavaṁ sammasitā bhavesu, kad razumeš opasnost koju bivanja nose,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Taṇhakkhayaṁ patthayamappamatto, Odlučan u tome da žudnju okončaš,
Aneḷamūgo sutavā satīmā; pažljiv, oštrouman, bremenit znanjem i sabran,
Saṅkhātadhammo niyato padhānavā, razumevši Dhammu, usmeren i u naporu čvrst,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Sīhova saddesu asantasanto, Poput lava, kojeg nikakvi zvukovi ne plaše,
Vātova jālamhi asajjamāno; vetru nalik, što se ni u jednu mrežu ne hvata,
Padumaṁva toyena alippamāno, i lotosu što ga ni blatnjava voda ne uprlja,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Sīho yathā dāṭhabalī pasayha, Kao lav, pravi kralj životinja,
Rājā migānaṁ abhibhuyya cārī; moćne čeljusti kojom napada i nadvladava,
Sevetha pantāni senāsanāni, tako i ti u potrazi za skrovitim mestima,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Mettaṁ upekkhaṁ karuṇaṁ vimuttiṁ, Slobodu nađi kroz prijateljsku ljubav,
Āsevamāno muditañca kāle; spokojstvo, saosećanje i radost zbog sreće drugih;
Sabbena lokena avirujjhamāno, neuznemiren bilo čime na ovom svetu,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Rāgañca dosañca pahāya mohaṁ, Napusti žudnju, mržnju i obmanutost.
Sandālayitvāna saṁyojanāni; Raskinuvši sve te okove (što te robom čine),
Asantasaṁ jīvitasaṅkhayamhi, bez straha čak i kad se život okončava,
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.
“Bhajanti sevanti ca kāraṇatthā, Ljudi ti radi sopstvene koristi prilaze,
Nikkāraṇā dullabhā ajja mittā; redak je danas onaj ko neki interes nema;
Attaṭṭhapaññā asucī manussā, pokvarenjaci su vešti da nešto za sebe izvuku;
Eko care khaggavisāṇakappo”. sam se kreći, kao i na nosorogu rog.”
Khaggavisāṇasuttaṁ tatiyaṁ.